Priredio: mr Veselin Drljević
Rođen je u Donjoj Morači, u selu Bare, od oca Toma i majke Mare, pa je u predanju poznatiji kao Novo Marin. Marko Ivanov, sin popa i kneza Ivana, a unuk kneza Rada (rodonačelnik bratstva) imao je 7 sinova: Toma, Antonija, Nova, Iliju, Lakića, Niku i Pauna. To su bili veliki junaci i osvetnici svoga vremena koje je opjevala narodna pjesma. Najizrazitiji likovi su Kadušić Lakić i Alimanić Novo. Pjesma pominje i Marković Nikolu, kojeg je ubio Ibro Đurđević iz grada Kolašina. Osvetili su ga brat Ilija i stric Radule, knez morački (otac slavnog vojvode Mine) ubivši Asana Đurđevića, bega kolašinskog. Stara rovačka epska pjesma iz sela Liješnja opisuje jedan događaj krvne osvete koji se zbio prije 1794. između Lješnjana–Jankovića i Moračana–Radovića. Nova Radovića, osvetnika i zaštitnika nejači u svom plemenu, pjesma zove Alimanićem. Ne pominje se Novovo barjaktarstvo. Barjaktar Novo Radović je legendarna ličnost bratstva Radovića i Donje Morače.
Novo je poznatiji u bratstveničkom predanju kao Novo Marin, po majci Mari, jer mu je otac Tomo Markov rano stradao od Turaka. Novo je bio veliki junak i veliki borac za pravdu.
Vladika Petar Prvi ga je blagoslovio za barjaktara ispred sela Bara i bratstva Radovića.
Ostao je zapamćen u predanju kao pravičan čovjek jer je štitio seosku i plemensku nejač. Tako se zbog Todora Kovijanića iz sela Đuđevine sukobio sa Jankovićima (Jošanovićima) iz Liješnja u Rovcima, jer su Todoru opljačkali koze. Došlo je i do teške pogibije, u kojoj su Jankovići ubili Lakića, brata Novova, a Novo za osvetu ubije Tripka, brata Radovana Jankovića, lješanskog kneza, koji je bio đakon u manastiru Morači. Zato je pao u nemilost kod vladike Petra Prvog. Po predanju, o tom nemilom događaju vladiku je pismom obavijestio arhimandrit Aksentije Šundić. Dok je vladika čitao pismo izrekao je tri teške kletve za Nova Tomova moračkog barjaktara:
„Ne znalo mu se groba ni mramora”,
„Dabogda mu se trag ogubao” i
„Dabogda mu se trag utro”.
Po predanju, prve dvije su se obistinile, a treću je sam vladika preinačio i ponovo dao blagoslov potomstvu barjaktara Nova.
Kad je išla „Karađorđeva parada” iz Morače 1809. godine u susret Karađorđu, Novo je bio barjaktar čitavog odreda, koji je predvodio vojvoda Mina, pa ga je zamijenio Jovan Šibalija. Kad su ušli dublje u tursku teritoriju primijetili su, daleko naspram sebe, neku vojsku za koju nijesu znali čija je. Javili su se barjaktar Novo i njegov pobratim, „neki” Bratonožić, da zajedno pođu da izvide. I tamo su ih Turci zarobili i sasjekli na komade, te se tako obistinila prva kletva vladičina.
Poslije toga guba, teška bolest, pomori Novove srodnike. Svi pomru sem desetak sestara i snaha i Božo, posmrče Novovo. To je bilo jedino muško dijete u kući. „Zadnja svijeća”. I njega spopanu nekakve kraste da je jedva disao. Vidi to Risto Milutinov i predloži ženama da idu na Cetinje kod vladike Petra Prvog da ga mole da skine kletvu. Inače se Risto dobro poznavao sa gospodarom. Učestvovao je u mirenju zavađenih porodica po Rovcima i Morači po vladičinu blagoslovu.
Po dolasku na Cetinje, gospodar nije htio odmah da primi porodicu Novovu koliko je bio ljut na mrtvoga Nova. Nakon dva dana Ristovog klečanja na pragu manastira vladika je popustio i primio Radoviće i skinuo kletvu s maloga Boža. Po predanju, rekao je: „Nosite ga na Kamenicu Krnjičku i umijte”. Kaže se dalje u predanju da je to bila neka ljekovita voda u Lješanskoj nahiji na putu za Cetinje. Tu su ga umili i sve kraste su pale s njega, a kasnije, od Boža Novova se razvilo jako potomstvo koje je dalo veći broj glavara i uglednih bratstvenika u Donjomoračkoj i Lipovskoj kapetaniji.
Ova krvna osveta između Radovića i Jankovića dogodila se početkom XIX vijeka, a ne krajem XVIII vijeka, kako misle neki hroničari. Dogodilo se između Radovića i Kovijanića i višestruko kumstvo.(Nastaviće se)